Kapilare Carstva: Rimske ceste u Hrvatskoj

A: Kad pričamo o gradnji cesta, Rimljane s pravom smatramo osnivačima. Stvorili su mrežu od oko 150.000 kilometara, što je bilo vitalno za stabilnost carstva.

B: Apsolutno. Nije to bilo samo putovanje, već strateška vojna, politička i gospodarska povezanost provincija. Zato izreka "svi putevi vode u Rim" stoji – čak 29 cesta je polazilo izravno iz grada.

A: Inženjerski su bili fascinantni. Ceste su imale višeslojnu konstrukciju: krupni kamen na dnu, sitniji, vezano vapnenom žbukom, a završni sloj bile su kamene ploče. Vrlo izdržljivo.

B: I praktično. Kolnici su bili široki 5-7 metara, s pješačkim trakama od 2-3 metra sa strane. Sve su predvidjeli.

A: Da, i trasiranje. Išli su pravocrtno, uz vijadukte i mostove, dopuštajući strmine do 20% da bi skratili put. Njihova efikasnost je bila nevjerojatna. Sada, kad smo razumjeli kako su Rimljani gradili ceste, moramo se zapitati: kako je ta nevjerojatna mreža izgledala u našim krajevima? Koje su bile te kapilare Carstva u današnjoj Hrvatskoj?

B: Ključni pravci su fascinantni. Jedan od najvažnijih spajao je Ptuj, tadašnji Poetovio, s Osijekom, odnosno Mursom. Drugi je povezivao Rijeku, kao Tarsaticu, sa Solinom – Salonu, i dalje sve do Cavtata, Epidauruma.

A: Dakle, pokrivali su dobar dio Jadrana. A što je s kontinentalnim dijelom?

B: Imali smo i pravac Ljubljana, Emona, koji je išao preko Siska, Siscije, sve do Vinkovaca, Cibalae. Zanimljivo je da je cesta blizu današnjeg Zagreba, od Andautonije u Šćitarjevu, također vodila do Siscije.

A: Znači, Sisak je bio pravo čvorište. Ali Dalmacija... Illyricum, kako su je nazivali, bila je mnogo prostranija nego danas, zar ne?

B: Apsolutno. Dalmacija se protezala od Raše u Istri pa sve do Drača u Albaniji. To je ogroman teritorij. Ključna je bila i Istočnojadranska magistrala, koja je kretala od Trsta, prolazila kroz Tarsaticu, današnji Trsat, pa dalje do Senja, tadašnje Senije.

A: Imamo i poznate legijske logore na tim trasama?

B: Svakako! Dva strateški važna logora bila su Burnum kod Kistanja i Tilurium kod Trilja. A guverner Publije Kornelije Dolabela dao je izgraditi čak pet cesta iz Salone u unutrašnjost, što pokazuje važnost tog područja. Glavna trasa se od Salone nastavljala preko Narone, današnjeg Vida kod Metkovića, sve do Soluna.

A: Kad govorimo o tim putevima, kako su se Rimljani uopće snalazili na njima? Postojali su miljokazi, zar ne?

B: Apsolutno! Miljokazi, ili latinski 'milliarium', bili su ključni. To su bili kameni stupci postavljeni na svakih tisuću dvostrukih koraka. To je otprilike jedna rimska milja, oko 1,481 kilometar. Bili su poput današnjih putokaza.

A: Zanimljivo je kako su već tada imali tako precizan sustav. Postoji li neki poznati primjer miljokaza kod nas?

B: Da, recimo miljokaz cara Florijana iz 276. godine, pronađen na cesti između Trsata i Senja, nam daje uvid u to. Nije bio samo putokaz, nego i spomenik.

A: Osim tih stupaca, imali su i karte? Sjećam se da smo spominjali Tabulu Peutingerianu...

B: Tako je! Tabula Peutingeriana je iz 4. stoljeća i zapravo je pokušaj grafičkog prikaza cijele rimske cestovne mreže. Bila je namijenjena praktičnoj uporabi, zato je i izobličen prikaz, izdužena je. Čuva se u Beču.

A: A ima li Hrvatska nekog pionira u istraživanju tih rimskih cesta?

B: Naravno. Matija Petar Katančić, živio je od 1750. do 1825. godine, autor je prve arheološke rasprave u Hrvata, pod nazivom 'Rasprava o miljokazu' ili 'Dissertatio de columna milliaria'. U njoj je opisao rimski miljokaz pronađen kod Osijeka.

A: To je izvanredan doprinos. Iako su te ceste propale s padom Carstva, mnoge su trase i danas u uporabi, zar ne?

B: Upravo tako! To je testament njihove inženjerske genijalnosti. Iako su propale, mnoge se moderne prometnice i dalje podudaraju s tim drevnim rimskim trasama.